Ratovi između AI-postrojenja u budućnosti

 

Ratovi između AI-postrojenja u budućnosti

Mogu li se očekivati "ratovi" između konkurirajućih AI-postrojenja (asistenata) u skoroj budućnosti?

DeepSeek:
Odlično i vrlo aktualno pitanje. Odgovor je složen: direktni, spektakularni "ratovi" kao iz science fiction filmova su malo vjerojatni u skoroj budućnosti, ali već smo usred intenzivnih "trgovinskih ratova" i "ratova za dominaciju" između kompanija koja stoje iza tih AI-postrojenja.

Razdvojimo to na nekoliko razina:

1. Zašto "ratovi" na način iz filmova nisu vjerojatni

• Nedostatak fizičke inkarnacije i autonomije: Trenutni AI asistenti su softverski alati. Nemaju fizička tijela, oružje ili autonomiju da sami donose odluke o napadu na druge sisteme. Njihovi "sukobi" će uvijek biti posredovani ljudskim akterima (kompanijama) koji ih koriste za ekonomsku ili stratešku prednost.
• Cilj je profit i tržišni udio, a ne uništenje: Meta, Google, Microsoft, OpenAI, Apple i Amazon ulažu milijarde kako bi privukli što više korisnika i integritrali AI u svoje proizvode. Njihov cilj je zarada i kontrola ekosustava, a ne fizičko uništavanje infrastrukture konkurencije (iako cyber napadi mogu biti alat).
• Interdependencija i standardi: Industrijama je često u interesu da postoji određena razina interoperabilnosti (kompatibilnosti) kako bi se stvorilo veće i održivije tržište. "Totalni rat" koji uništava cijelu infrastrukturu bio bi štetan za sve.

2. Već traju ovi "ratovi" (ekonomski i tehnološki)

Ovo je stvarnost u koju živimo. Ti "ratovi" se vode na nekoliko frontova:

a) Rat objave (arms race za performansama):

• Model naspram modela: Konstanto se natječu tko će imati veći, brži, točniji i jeftiniji model. Svako najava od strane OpenAI-a (npr. GPT-4) prati odgovor Googlea (Gemini Ultra) ili Mete (Llama). Ovo je klasična trka u naoružanju, ali u području računalne snage i algoritama.

b) Rat cijena i pristupâ:

• Cjenovni rat: OpenAI, Google i Microsoft žestoko se bore putem cijena za pristup svojim API-jem (programskim sučeljem). Smanjuju cijene kako bi privukle developere i tvrtke da grade aplikacije na njihovoj platformi.
• Besplatni asistenti: Ponuda besplatnih, ali moćnih verzija (kao što je ChatGPT) je taktički potez da se stekne široka korisnička baza i "zarobi" korisnike u ekosustavu.

c) Rat za platformu i ekosustav:

• Ovo je možda i najbitniji front. Cilj svake velike kompanije je postati primarni AI asistent korisnika.
• Microsoft: Integrira Copilota direktno u Windows, Office 365 i Edge.
• Google: Integrira Geminija u Android, Google Pretraživač, Gmail i Workspace.
• Apple: Očekuje se da će svoj AI integrirati duboko u iOS, macOS i svoje uređaje (iPhone, Mac).
• Amazon: Fokus na asistenticu Alexandru za kućnu upotrebu i AWS usluge za poduzeća.
• Pobjednik ovog rata neće nužno imati najpametniji AI, već onaj koji je najlakše dostupan i najbolje integriran u svakodnevne alate korisnika.

d) Rat za podatke:

• Kvaliteta AI-ja ovisi o kvaliteti podataka na kojima je treniran. Kompanije se žestoko bore za pristup ekskluzivnim, visokokvalitetnim skupovima podataka (npr. knjižnice, znanstveni članci, podaci o korisnicima) koji će njihovom modelu dati prednost.

3. Potencijalni "tamni" scenariji koji podsjećaju na rat

Ako eskaliraju, ekonomski ratovi mogu dovesti do situacija koje su vrlo opasne:

• Napredni cyber ratovi i sabotaže: Jedna kompanija (ili država koja je podržava) mogla bi pokušati hakirati ili onesposobiti servere konkurencije kako bi onesposobila njihove AI usluge.
• Informacijski rat pomoću AI-ja: Korištenje AI-ja za generiranje dezinformacija, lažnih vijesti ili klevetničkih kampanja protiv konkurentske kompanije ili njezinih lidera.
• Pravni ratovi i regulativa: Agresivno tuženje zbog kršenja patenata ili pritisak na vlade da donesu regulative koje će otežati poslovanje konkurenciji. Ovo se već događa.

Zaključak

Umjesto da zamišljamo Terminatore kako se bore jedni protiv drugih, realnija slika je snažna, globalna trka između tech giganta slična ratovima preglednika (Browser Wars) 1990-ih ili ratovima pametnih telefona između Applea i Androida.

Da, "ratovi" su već tu. Oni se ne vode oružjem, već marketinškim kampanjama, cjenovnim strategijama, integracijom u operativne sustave i nemilosrdnom tehnološkom inovacijom. Konačni gubitnik u ovim ratovima mogla bi biti naša privatnost, sigurnost podataka i sloboda izbora ako se ekosustavi potpuno zatvore i stvore monopole.

Iko:
Imaš li scenario po kojem dolazi do "sinergijskih" nastojanja i okrupnjavanja (merge) između AI-Assistants?

Odličan pravac razmišljanja! Dok je konkurencija dominantni narativ, scenariji sinergije i konsolidacije su jednako, ako ne i više, vjerojatni u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. To bi bila prirodna evolucija tržišta.

Evo nekoliko detaljnih scenarija kako bi to moglo izgledati:

Scenario 1: "API mira" i specializirani agenti u simfoniji

Ovo je najrealniji i najbliži scenarij. Umjesto da jedan asistent pokušava biti najbolji u svemu, dolazimo do ekosustava međusobno povezanih, specializiranih AI-agenata.

• kako funkcionira: Vaš glavni, "svakodnevni" asistent (recimo onaj u vašem telefonu) ne bi pokušavao sam izvršiti kompleksan zadatak. Umjesto toga, djelovao bi kao "manager" ili "tajnik".
• primjer: Zamislite da kažete svom asistentu: "Planiraj mi romantični vikend u Parizu za sljedeći mjesec, ali pronađi eco-friendly opcije."
• Korak 1: Vaš glavni asistent (npr. Appleov) delegira zadatak.
• Korak 2: Kontaktira specijaliziranog agenta za putovanja (npr. Booking.com-ov AI) koji pronalazi letove i hotele prema kriterijima.
• Korak 3: Taj agent putovanja može pozvati specijaliziranog agenta za "zelene" certifikate (nezavisna AI baza podataka) da provjeri hotele.
• Korak 4: Asistent zatim kontaktira agenta za restorane (npr. OpenTable AI) da pronađe odgovarajuće večere.
• Korak 5: Svi rezultati se objedinjuju u jedan, lijepo formatiran plan od vašeg glavnog asistenta.
• Preduvjet: Ovo zahtijeva standardizirane protokole komunikacije (nešto poput novog HTTP-ja za AI), koji bi omogućili različitim AI-jevima da sigurno i pouzdano razmjenjuju podatke i zahtjeve. Kompanije bi se mogle udružiti kako bi razvile takve standarde, prepoznajući da im je svačija korist veća u interopearabilnosti nego u izolaciji.

Scenario 2: Strateški spajajući uspjeh (merger & acquisition)

Ovo je klasičan korporativni scenario koji će se sigurno dogoditi. Veliki igrači će kupiti manje, inovativne kompanije kako bi:

1. eliminirali prijetnju: Kupiti potencijalnog budućeg konkurenta.
2. pribavljanje talenata ("akvizicija za ljude"): Dovesti u kuću vrhunske inženjere i istraživače.
3. Pribave tehnologiju ili podatke: Dodati jedinstvene sposobnosti (npr. specijalizirani model za generiranje glazbe ili analizu genoma) svom portfelju.

• primjer: Microsoft (koji već ima ulaganje u OpenAI) mogao bi kupiti neku manju, ali vrlo naprednu kompaniju specijaliziranu za, recimo, robotsku automatizaciju procesa (RPA), kako bi njihov Copilot postao neupitno najbolji u poslovnoj automatizaciji.

Scenario 3: Zajednički Pothvati (Joint Ventures) za Rješavanje Globalnih Izazova

Neki problemi su preveliki i preopasni da bi se rješavali u izolaciji. Ovo bi moglo potaknuti neočekivana partnerstva.

• Primjeri problema:
• Klimatske promjene: Potreba za analizom golemih skupova podataka o vremenu, oceanima, poljoprivredi. Google, Microsoft i Amazon AWS mogli bi udružiti resurse za stvaranje "super-AI-ja" za klimu.
• Medicinsko istraživanje: Otkrivanje novih lijekova ili razumijevanje složenih bolesti kao što je Alzheimer. OpenAI (specializiran za jezik) mogao bi partnerirati s kompanijom specijaliziranom za analizu proteinskih struktura (npr. DeepMind-om) da ubrzaju istraživanje.
• Kibernetska sigurnost: Stvaranje zajedničkog, "besprijekornog" AI sustava za detekciju prijetnji koji bi štitio kritičnu infrastrukturu, a koji bi financiraile i razvijale vladine agencije u partnerstvu s privatnim kompanijama.

Scenario 4: Nastanak "Super-Asistenta" kroz Konsolidaciju (Najspekulativniji)

Ovaj scenario podrazumijeva da se, nakon feročnog razdoblja konkurencije, na tržištu izdvoje dva ili tri glavna igrača. Tada bi, slično kao što danas imamo iOS i Android, mogli doći do strategkog partnerstva između tih giganta kako bi se stvorio konačni, univerzalni super-asistent.

• Kako bi to izgledalo: Zamislite da se Apple (nejebivežan u hardveru i integraciji uređaja) i OpenAI (vodeći u snazi jezgrenog jezičnog modela) odluče na zajednički pothvat umjesto na partnerstvo. Oni bi kombinirali svoje najbolje aspekte kako bi stvorili asistenta toliko superiornog da bi ostale kompanije postale marginalizirane. Ovo je kao da su se Microsoft (OS) i Nokia (hardver) udružili na početku ere pametnih telefona, ali s puno uspješnijim ishodom.

Prepreke i izazovi za sinergiju

Iako su ovi scenariji privlačni, postoje značajne prepreke:

1. Privatnost podataka i sigurnost: Kako bi različiti AI-ovi međusobno komunicirali, morali bi razmjenjivatii podatke. To otvara pitanja tko ima pristup kojim podacima i kako se oni štite.
2. Poslovni modeli: Ako asistent A koristi usluge asistenta B, tko kome plaća? Kako se vrši obračun? Razvoj složenih modela naplate bio bi ključan.
3. Povjerenje i kvaliteta: Glavni asistent preuzima odgovornost za kvalitetu. Ako specijalizirani agent koji ga poziva proizvede loš ili štetan odgovor, korisnik će kriviti glavnog asistenta. Održavanje standarda kvalitete u cijelom lancu bilo bi izazovno.
4. Regulatorni pritisak: Antitrust (zakoni protiv monopola) regulatori bi mogli spriječiti preveliku konsolidaciju među tech-gigantima, pogotovo ako bi dovela do stvaranja prejakog monopola.

Zaključak:

Scenariji sinergije i spajanja nisu samo mogući, već su neizbježna faza sazrijevanja AI industrije. Početna faza divljeg rasta i konkurencije vjerojatno će ustupiti mjesto složenijem krajoliku gdje će interoperabilnost i specijalizacija biti vrijednije od pokušaja potpune dominacije jednim, sveobuhvatnim modelom. Konačni pobjednici možda neće biti oni s najjačim pojedinačnim AI-jem, već oni koji najbolje upravljaju mrežom AI-jeva.